Konstante kulturnog konteksta i tranzicija

Abstract

Tranzicija je dosta toga promenila u Srbiji, no postoji jedan broj konstanti kulturnog konteksta koje tranzicija nije uspela da promeni. Pre bi se moglo reći da su te konstante oblikovale tok tranzicije. Ovde, pre svega treba imati u vidu globalne vrednosne orijentacije koje su tradicijom ukorenjene u društveno biće ovog prostora i koje se uvek iznova pojavljuju u staroj suštini i novom pojavnom obliku. Te konstante, na dugi rok, otežavaju kvalitativne skokove a modernizacijskim trendovima daju specifičnu formu. U njih spadaju tradicionalizam i autoritarnost kao i njihovi različiti derivati. Radi se o globalnim vrednosnim orijentacijama kojima se nastoji povezati prošlost sa budućnošću i time ostvariti istorijski kontinuitet društva. One društvo čine iznutra protivrečnim i neprijemčivim za inovacije.

The transition has changed a lot in Serbia, but there are a number of constants of the cultural context that the transition has not managed to affect. It could even be said that these constants shaped the course of transition. We need to keep in mind the global value orientations that are rooted in the tradition of the social being of the Serbian people, which continually reappear in both old sense and in new forms. In the long term, these constants make any qualitative leaps difficult and give a specific form to modernization trends. These include traditionalism, authoritarianism and their various derivative forms. These are global value orientations that seek to connect the past with the future and thus ensure historical continuity of the society. They shape a society which is internally contradictory and insusceptible to innovation.