Pitanje socijalnog identiteta nacionalnih manjina i evrointegracijski procesi u Srbiji

Abstract

U ovom radu se, na osnovu podataka empirijskog istraživanja, analizira prihvaćenost pojedinih identifikacionih okvira posredstvom ocena koju pripadnici nacionalnih manjina pridaju značaju pripadnosti naciji, rodnom kraju, Srbiji, Državnoj Zajednici Srbija i Crna Gora i Evropskoj Uniji. Podaci kazuju da se nacionalna pripadnost upravo javlja kao najznačajnija determinanta opredeljivanja te da postoji tendencija da pripadnici različitih nacija na različite načine ocenjuju značaj pripadnosti ponuđenim entitetima. Generalni je nalaz da se najveći značaj pridaje lokalnoj i nacionalnoj pripadnosti a najmanji pripadnosti Srbiji i Državnoj Zajednici. Može se konstatovati da među nacionalnim manjinama ne postoji saglasnost oko prihvatanja ponuđenih okvira identifikacije. Manjine se mogu podeliti na dve grupe: prvu koja prihvata Srbiju kao svoju državu (pra svega Rumune i Slovake) i drugu grupu koja nije blagonaklona prema Srbiji kao okviru za svoju socijalnu identifikaciju (ovde, pre svega spadaju Albanci a delom to važi za Mađare i Muslimane/Bošnjake). Problem sa drugom grupom je u tome da se radi o manjinama koje su gusto koncentrisane na pojedinim delovima teritorije Srbije. Iz podataka se može pretpostaviti mogućnost da se u doglednoj budućnosti oko i povodom pojedinih etničkih grupa razviju potencijalna žarišta novih kriza.

In this work are analyzed, in basis of survey data, acceptability of some identification frames by means of national minorities’ membership importance of nation, birth area, Serbia, State Community Serbia and Monte Negro and European Community reviewing. The data says the nationality is the most important determinant of make up one’s mind and that there are tendencies that different nationalities members estimate importance of offered entities membership in different way. General result is that the most importance is given to local and national membership but the least to Serbian and Federal membership. We can conclude that there isn’t consent between national minorities about offered identification frames. Minorities can bee divided in two groups: first which accept Serbia as their state (Romanians and Slovaks at first) and the second group which aren’t gracious toward Serbia as frame for their social identification (here belong Albanians at first but Hungarian and Muslims/Boshnak partly). The problem with second group is that they are thickly concentrated minorities on some parts of country. In basis of data we can suppose possibility of potential crisis and conflicts developing about and around particular nations in close future.